Nedjelja Božjeg milosrđa – 19. travanj 2020.

Dragi vjernici, braćo i sestre!

Danas, 19. travnja 2020. godine, vjernici katolici diljem svijeta slave bijelu nedjelju ili nedjelju Božjeg milosrđa i Božje dobrote.

Sve vas od srca pozdravljam i želim da se na vas, vaše obitelji i cijelu našu župnu zajednicu izlije obilje Božjeg milosrđa i dobrote. I danas želim biti s vama povezan molitvom i misom zahvalnicom Gospodinu koju sam prikazao za vas i sve vaše drage pokojne u 9:00 sati.

Zahvalan sam Bogu i drago mi je da nitko, koliko mi je poznato dok ovo pišem, nije iz naše župe zaražen opasnim po život korona virusom.
Budimo svi zahvalni za dar zdravlja i nemojmo zaboraviti na molitvu i povezanost s Isusom i svima svetima. Budimo zahvalni za dar krštenja, što smo po krštenju postali djeca Božja i članovi Kristove Crkve. Upravo nas današnja, 2. Vazmena nedjelja poziva na zahvalnost za dar krštenja i vjere. Današnja nedjelja nas poziva i podsjeća da je potrebno neprestano se uvjeravati u Božju prisutnost i osnaživati vlastitu vjeru, kroz učenje, čitanje Svetog pisma i molitvu.

Današnje evanđelje nas izvještava o susretu apostola Tome s Isusom nakon njegova uskrsnuća. Toma nije vjerovao apostolima da su vidjeli Isusa živa. Upravo u primjeru Tome, Isusovog apostola, koji je proveo tri godine u Isusovoj školi i bio njegov učenik, daje nam se poticaj da se i mi opet uvjerimo u Kristovo uskrsnuće i da mu ostanemo vjerni.

Među apostolima i prvim članovima Kristove Crkve, nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo, dogodila se čudesna promjena. Oduševljenje koje je zahvatilo apostole, da su se od strašljivih i priprostih ribara preobrazili u hrabre i ustrajne navjestitelje, prenjelo se na sve vjernike prve Crkve.

Isto tako i mi, bez obzira što smo manje više u kući zbog pandemije, ne smijemo zaboraviti na svoju vjeru i svjedočiti je kako umijemo i znamo. Ostati ravnodušan i lijen, nije dostojno kršćanskog ponašanja. I sada imamo različite mogućnosti za življenje i svjedočenje vjere, počevši od molitve i čitanja Svetog pisma.

Prvi kršćani su Crkvu kao zajednicu svetih, doživljavali i zajednicom spasenika, jer se među vjernicima događao novi i drukčiji način života, koji je donosio sreću i zadovoljstvo. Nasuprot sebičnosti i nebrizi za druge, kršćani su jedni prema drugima prednjačili u ljubavi. Mi se danas možda čudimo i s nevjericom pristupamo tom idealnom okruženju koje je vladalo među prvim Kršćanima. Ponekad nam se dogodi da odemo u neku drugu župu na misu. Možda nam se učini da se tamo puno toga lijepoga događa. Uočimo da je crkva puna razdraganih i veselih vjernika koji radosno mole i pjevaju, rado se brinu za potrebite i siromašne… možda mislimo da toga nema dovoljno u našoj župi. No, ispravno je pitanje: što ja kao član svoje župne zajednice činim da duhovno i materijalno stanje svoje župe? Jesam li redovit na nedjeljnoj misi? Jesam li čitavim svojim bićem uključen u molitvu i pjemu? Što ja činim za potrebite i siromašne? Dolazim li sa svojom djecom na nedjeljno slavlje ili djecu ostavljam pred vratima crkve?

I mi danas, kao i prvi kršćani, imamo izvrsne mogućnosti ostvariti onako lijep kršćanski život i ponašanje kakvo je vladalo među prvim kršćanima, za koje su pogani govorili: ˝Gledajte ih, kako se međusobno ljube!˝ I mi, današnji vjernici, članovi smo te iste Crkve. I mi vjerojemo u uskrsnuće i u uskrsnuloga. I mi smo krštenjem jednako postali djecom Božjom i primili istoga Duha Svetoga. Zbog čega mi danas nismo oduševljeni poput prvih kršćana? Je li vjera u uskrsnuće u našim životima izgubila snagu oduševljenja? Očito je u mnogim današnjim kršćanima, pa i u našoj župi, zavladao duh materijalizma i oholosti, te mnogi smatraju da im ni Bog ni Crkva ne trebaju. No, to je put koji sigurno vodi u propast, tj. u vječnu smrt koju zovemo pakao.

Mnogi su se, poput današnjega Tome, svrstavali među sumnjivce i nevjernike.poput Tome i mi se nalazimo u nedoumici glede vjere u uskjrsnuće. Mislimo da bismo bili veći vjernici kad bismo poput Tome mogli staviti ruke u Isusov probodeni bok ili prst na mjesto gdje su Isusove ruke bile pribijene čavlima. Većini kršćana kroz cijelu povijest kršćanstva ta mogućnost nije bila dana, a ipak su mnogi, milijuni i milijuni njih, činili velika djela, znamenja i čudesa poput apostola.

Tomina vjera satoji se u priznanju i ispovijesti da je Gospodin uskrsnuo. Uvjerio se da je mučeni i umrli Isus živ. Nakon toga je ispovijedio vjeru govoreći: ˝Gospodin moj i Bog moj!˝

Isus naziva blaženima sve one koji ga nisu vidjeli a vjeruju da je uskrsnuo i da je živ. Među te blažene ubrajamo se i mi. I u nama danas može porasti radosz i pouzdanje u Boga koji proviđa za sve naše potrebe. Zato u ove svete vazmene dane, kada odrasli primaju sakramenat krštenja, i mi prionimo uz čitanje Svetoga pisma. U njemu ćemo naći puno toga što će nas ohrabriti, osokoliti i podići. Čitanje svjedočanstva vjere koja su zapisana na stranicama Biblije, dat će nam snagu da se i mi odlučno pridružimo otajstvu Kristova uskrsnuća, te postanemo zauzeti članovi naše župne zajednice, kao i spašenici koji nisu vidjeli, ali su povjerovali. Amen!

S tim mislima želim vam blagoslovljene ove svete vazmene dane, kao i dobro zdravlje, kako bismo više mislili jedni na druge.

Vaš župnik, Ivan Friščić

Comments are closed.